петак, 06. децембар 2013.

Vječni momenti

Za ove zimske dane, neke ljetne uspomene ,da nas ugriju malo.Svaki dan proveden sa porodicom u prirodi je savršen nezaboravan i nezamjenjiv.




среда, 13. новембар 2013.

Sreća i tuga

Kako čovjek u toke jednog dana može imati razne emocije.Nekad si kao veseo i sretan a da neznaš zašto ,dovoljno je da pomisliš kako bi se moglo desiti nešto što baš želiš.A  onda si nesretan jer si  pomislio šta ako se to ne dogodi.Čudno je to na momenat si super sve ti je divno čak i dosadna kiša što pada,a opet tužan si sve ti je srušeno.i  osjetiš neku bol negdje u stomaku.I to se ponavlja i stalno se dešava i mi živimo s tim i navikli smo.To sam u stvari ja ovih dana ,sinulo mi je da bih mogla uspjeti u nečemu i bila sa sretna 2 dana u nadi .Aonda kad sam krenula u ostvarivanje tog cilja svatim da to neće ići lako i tako sam sad u tužnoj fazi.Nadam se da će brzo proći ovo stanje i da će se ipak roditi ona vjera sa početka.Kažu želi nešto jako jako pa će ti se ostvariti.Dali su sreća i tuga sestre  ili neprijatelji?

понедељак, 04. новембар 2013.

Život je sad.

Slučajno naletim na ovu pjesmu,zašto mi je poznata i izaziva neki poseban osjećaj,pitam se.Onda mi sine ,kad sam bila djevojčica bila je neka serijama sa ljepim manekenkama i td,to nije ni bitno i išla je ova pjesma.Onda zažmurim i slušam pjesmu pokušavam zamisliti da sam sad ona djevojčica i šta sam tad zamišljala uz ovu pjesmu.Pa sigurno je da sam imala neku viziju i nadu a i sigurno sam mislila na ovog heroja iz pjesme ha ha .. Onda otvorim oči i evo me 20 godina kasnije,nisam nesretna imam zdravu porodicu i ljude koje volim,al ova pjesma sad mi je malo teška slušati dal zbog nostalgije il zbog nekih neostvarenih želja neznam.Al sigurno ću je opet pustiti ponekad kad sam sama i opet ću zažmuriti,al to neće biti tako često vjrujte jer život je ipak ovo što je sad.

четвртак, 31. октобар 2013.

Moderno vaspitanje.

Imamo u ovoj priči jednog jako razmaženog dječaka.Niko nad njim nema autoritet ,nije ga stid posvađati se sa bilo kim.Sve što želi on uradi i niko ne uspjeva da ga promjeni za njegovih 11 godina.Jednog dana obrati se jedan  drugi dječak nekom od njegovih pokušavajući da im objasni kako im je djete bezobrazno.Da bi bolje objasnio njegove postupke ispriča kako je taj razmaženko u školi na papiru za jednu buckastu djevojčicu napisao da je ˇˇdebela kravaˇˇ,a za drugu stidljivu da je ˇˇkoza.ˇˇTa žena za koju nisam sigurna dal mu je tetka  ujna,al nije ni bitno je odgovorila sledeće,pa šta ako je to rekao, možda one i jesu debela krava i koza.Šta dalje komentarisati  osim da to jadno djete nije ništa krivo već je samo žrtva vaspitanja nekih bolesnih  mozgova,gdje će ono sigurno  najviše ispaštati.
Zašto sam napisala moderno vaspitanje,pa zato što sam 100 posto sigurna da se prije djeca ovako nisu vaspitavala.Možda neko misli da je to vaspitanje zastarilo pa su izmislili moderno. STRAŠNO.

субота, 26. октобар 2013.

Bolja vremena će doći...

Još jedna subota iza nas,previše sam umorna spava mi se.Konačno ujutru kafa kod kuće i dugo spavanje.Vjerujem u bolja vremena,ne potrese me kad mi ljudi bez emocija ili sebični ljudi žele nauditi.Kako neki ljudi slabo glume i kako ima ljudi koji to nevide,ili se ko ja nekad uvjeravaju da možda grješe.Idem nemogu više pisati ......

уторак, 22. октобар 2013.

Saslušaj me,

Kad pričam sa nekim trudim se da ga saslušam,neznam koliko uspjevam al uvjek znam šta mi je neko ispričao.Nisu mi jasni ljudi koji ne slušaju sagovornika i žele da samo oni pričaju i da su  u centru pažnje samo oni.Uglavnom uživam u razgovoru sa ljudima koji slušaju i po tome nekako stvaram pozitivnu sliku o njima.

понедељак, 21. октобар 2013.

Kraj sveta.

Danas je koleginica,koja je inače baš pričalica,šutjela.Bilo mi je neobično ,pitala sam je gdje je prava  Lana,pitala me koja je bolja ona prije ili ova sad,rekla sam da je ova strašno dosadna...smjeh.Valjda će sutra biti u elementu jer je luda pozitivno i ovo nije ona.Na kraju smo zaključile kako bi divno bilo pobjeći negdje naˇˇ kraj svjetaˇˇ
na dan ili dva ,da nas niko ne poznaje i da mi nikoka neznamo,da malo napunimo baterije ,a onda bi se vratile..da to bi baš bilo super.

недеља, 20. октобар 2013.

Subota a i nedelja.

Nisam stigla pisati u subotu.Pa ukratko.Imala sam u radnji jednu bakicu koja je kupila neke stvari i gledala da mi što poštenije plati.Onako skromna bjele kose u skromnoj odjeći  al poštena,pare je vadila iz neke kese.Sjetih se svoje bake i ona je imala običaj da pare drži zavezane u kesi ili čak marami.Posle odem na pijacu i sretnem ženu koja mi je dužna više od 1 godine 14 km,sva sređena  ofarbana našminkana ,al pravi se luda.Kaže mi zcravo kako si,ja onako kiselo procjedim zdravo.a u sebi mislim kako te nije sramota izigravaš neku damu a u stvari te nije briga za druge.Možda sam joj trebal reći da je prešla sve mjere i da je to čist bezobrazluk al nisam taj tip,a i nisam ja za ovaj posao.Uveče su me  u Zvjezdama Granda na Pinku dojmili jedan deka i jedna baka i njihova ljubav prema unučadima.Ona sreća na njihovim licima i strah za najdraže baš me dotakla.Ništa se nemože porediti sa ljubavi prema djeci,a izgleda i prema unučadima
.Nedelja prošla u pravljenju šarene salate i ribanca.Umrla je Jovanka Broz,nek joj je laka zemlja neznam šta bi još rekla osim da nije zaslužila sve ono što joj se desilo u poslednje 3 decenije.Toliko od mene za ovaj vikend.